Dodir Riječi – 22-24.09.17

hr | En

DUH GOSPODNJI – VJEČNO SUNCE

Slika

“Kao sunce koje svaki dio našeg tijela obasiplje i prožima svjetlošću.”

IZ DUHA PROIZLAZE SVE GORE NAVEDENE KARAKTERISTIKE, KOJE SE NALAZE U OPISANOJ SLICI POD LINKOM. TE KARAKTERISTIKE TREBAMO CRPSTI KAKO BI MOGLI BITI ISPUNJENI I OKRIJEPLJENI U SVOJIM ŽIVOTNIM PUTEVIMA: RADOŠĆU, ZADOVOLJSTVOM, MIROM I LJUBAVLJU.

NE ZABORAVIMO DA DUH IZ NIČEGA STVARA!

Premda je u nama posijana svjetlosna iskra Duha, još uvijek koristimo zrake svjetlosti tog svjetlosnog Duha Svetoga, koji nas napaja svojim darovima i svjetlošću života. Zbog toga nas još uvijek vjetrovi svijeta mogu krivo usmjeriti, u našim pogledima (ti vjetrovi predstavljaju odvojenost od Oca, ali ujedno i kušnje po kojima se stvara naša prokušanost koja jača vjeru), a jedino vjerom u Duhu Gospodnjemu možemo doći u onu prethodnu sliku kruga, koji predstavlja “sunce”, što označava Duha Svetoga, to je konačno i jedino prebivalište koje je Otac pripremio za ljude u svojoj punoj i istinskoj prisutnosti sa sobom. Iz primjera svemira možemo pojmiti i shvatiti kolika je veličina onoga što trenutno ne možemo pojmiti i vidjeti u punoći tijela (nego po vjeri u Duhu), jer smo naizgled vrlo mali, ali smo ujedno i na način nadilaženja moćni u Duhu Gospodnjem, po kojem smo stvoreni na sliku Očevu i jedino u njemu nalazimo život za vječnost, izvan njega nema života vječnoga. Zato nam se čini da sad u ljudskim tijelima i svim osjećajima i podražavajuće prožetim osjetima, koji se očituju i u psihi i u tijelu, ne postoji ništa više i ljepše. Ali možemo iščitati iz usporedbe nas i svemira u punoći, da sve ljepote, divote i osjećaji postoje u beskrajnoj veličini koja nadilazi naša tijela, a baština tih divnih karakteristika leži u životu po vjeri, do konačnog očitovanja u toj baštini.

OVAJ GORE TEKST, NAVEDEN JE DA POTAKNE NA MOTIV DA SE NE ROBUJE OVOZEMALJSKIM MATERIJALNIM KARAKTERISTIKAMA, KOJE DOLAZE IZ POTREBA, KOJE SE ZBOG UTJECAJA SVIJETA PROŠIRUJU U NEUREDNE I NE ZDRAVE, TE KARAKTERISTIČNIH OSJEĆAJA ZA LJUDSKO BIĆE.

Prikaz i inspiracija riječi, oblikovane iz Gospodnje mudrosti, koja je milošću došla kroz savjest u um:

“Stavite kostrijet i dođite k meni, zatim kad stanete pred moje lice, svojom ću vas milošću razotkriti, cijelo vaše tijelo od pete do glave, i nećete se više sramiti preda mnom, niti pred svojim sestrama i braćom, jer ćete biti čisti, i zbog svoje čistoće u vama više neće biti srama, kao što ga sada ima, jer u savjesti čovjek zna kada čini nešto što nije po volji Očevoj i kada radi neuredna djela, te čovjek zna da je odvojen od Oca, jer jedino u njemu čovjek može biti potpuno razotkriven, kako kroz odjeću i obuću, tako i u srcu. Ali prije svih tih trenutaka, stajat će zamotan od glave do pete pred svijetlom velikim, sram će velik obuzet čovjeka, prožet će ga vatrom, kako bih se istinski pokajao i stao pred lice Očevo,..a to pokajanje prolazimo još za ovoga svijeta, kroz vjeru, i stajanjem pred licem Očevim, jer on nas gleda.., samo što ono konačno očitovanje koje se događa sa svima nama, nastupa u prijelazu, kroz smrt i u težnji za milošću Gospodnjom, i konačnim ulaskom u život, i iščekivanjem konačnog oblikovanja u onaj dan, za sve ljude. “

Ako osjetimo riječ Očevu u sebe, ponizimo se do zemlje pred Ocem i usrdno ga ljubimo i slavimo, zatim, poljubimo u svojim srcima noge svojim sestrama i braći s velikom ljubavlju, kako se ne bi uzdizali iznad njih, nego bili sluge ponizni koji vrše volju Očevu.

“Blago siromašnima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko.”(inspirirano blaženstvima iz Biblije)

Posustajanje i slabosti okrenute ka jačanju vjere:

“Posustajanje, zadrška, zadržati, zastati, ili možda neka druga riječ koja bi u nekom drugom jeziku imala slično značenje..”, je ključ za dizanje poslije pada i za prokušanost vjere, (taj ključ se ne može ograničiti samo s ovim primjerom, jer bi nečiji drugi ključ mogao imati isti učinak samo s drugim primjerom i mjerom). Ove riječi koje opisuju katkad izgubljenost i slabost, te posustajanje naše vjere, omogućuju da se saberemo i ponovno ojačamo vjeru u još jačem svijetlu. Jer u tim riječima nadjačavamo svoje slabosti svaki puta kada se dignemo i idemo dalje. Ugledajmo se na Oca nebeskog, koji nas je poučio svojom mudrošću u kojoj je zapisano, “tamo gdje je obilovao grijeh, nadmoćno pobjeđuje milost”, tako se i mi možemo ugledati na Očevu mudrost, kojoj i mi pripadamo, te onda kada padnemo u svojim životnim putevima, nadmoćno ustanemo i još jače krenemo naprijed, jer padanje je dio naših života, kao što je i Krist pao na putu prema Kalvariji, tako i mi, potrebno je ne osvrtati se iza, nego čvrsto i ustrajno krenuti naprijed, “Jer ono što čini Otac čini i sin”=beskrajno milosrđe, što daje poticaj za nadmoćno izdizanje iznad svojih slabosti duše i tijela, te nastavak puta.

Odgovori