Riječ dana –Subota 24. 06. 2017. ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA Svetkovina

hr | En

Lijep pozdrav svima! Današnja svetkovina obilježava rođenje Ivana Krstitelja, onoga koji je bio glas u pustinji koji je naviještao onoga koji treba doći, Isusa Krista. O Isusu piše Stari Zavjet, njega navještaju proroci. Ono što je pisano u Starom Zavjetu ispunjeno je u Novome. Pogledamo li naše živote, naše službe naše zadaće koje možemo vidjeti ili ćemo ih tek vidjeti, možemo uočiti ne sabranost i ne znanje onoga što ćemo raditi ili nas čeka. Sve to ima smisla ako uzmemo u obzir da trebamo živjeti po vjeri i biti potpuno predani Očevoj providnosti. Isus je govorio i rekao da o njemu pišu pisma, time se je objavio u svome kraju “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima,..” Lk 4, 18-19. Međutim, Krist je bio poputno predan Božjoj providnosti, čime se poistovjetio s nama ljudima u cjelovitosti čovjeka, po svemu osim u grijehu. Tako je Isus mogao i reći za nas na križu: “Oče moj, Oče moj, zašto si me ostavio”, da pokaže vapaj svoga naroda i da pusti taj glas vapaja iz svojih usta za nas. Suobličen s ljudskim tijelom, Isus je imao isto misli i osjećaje kao i mi, imao i sve što je blisko čovjekovom poimanju tijela i duše. Isus Krist je tako svoje Božanstvo podredio čovjekovoj ograničenosti, kako bi pokazao potpunu vjeru u Oca nebeskog i pouzdanje u Njegovu providnost. Znajući da će mnogo morati pretrpjeti, Isus nije mogao živjeti u pretpostavkama i uzdati se u njih, već jedino po vjeri znati, da će se u Sinu ispuniti volja Božja, a to je: otkupljenje svih ljudi iz vlasti tame, što je učinjeno na drvu križa. Isus pokazuje isto slabosti i smrtni strah, noć uoči svoje muke, govoreći “Oče! ako me može mimoići ova čaša da je ne pijem, ali ne kako ja želim, nego kako želiš ti” (Ova rečenica je inspirirana iz Svetog Pisma Mt 26:39 ). Time svime vidimo kako je Isus bio u svemu nama sličan, osim u grijehu, jer Gospodin je sama svjetlost i istina i u Njemu tame nema nikakve. Isus Krist nam je pokazao svojim djelima kako trebamo ispravno ići kroz život. Ovih nekoliko karakteristika, u ovim prethodnim rečenicama sam naveo, da nas bliže usporedim s Isusovim putom, te da se i mi nađemo u Svesku knjige ili u Svetom Pismu, na način koji nam život omogućava da vršimo volju Očevu. Nešto sam više pisao o Isusu nego o Ivanu Krstitelju čiji je danas rođendan, zato što je i sam Ivan skinuo sa sebe moguću slavu, koja pripada Isusu Kristu time što je usmjerio na onoga koji dolazi nakon njega, jer taj koji dolazi je svijetlo svijeta za sve narode. Ivan Krstitelj je najavljivao to svjetlo i krstio vodom, U Isusu se ispunilo to svijetlo, i Isus krsti Duhom Svetim. Ivanove riječi i danas odzvanjaju svijetom “Ja sam onaj koji krsti vodom, ali dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim” (Inspirirano tekstom Svetog Pisma Lk 3, 16). Ovdje ću nadopuniti krik koji u duhu govori današnjem vremenu, “Jer onoga kojega je Ivan naviještao već je došao, neka znaju svi do nakraj zemlje i neka ga upoznaju “. Ovim, možda na prvu ne shvatljivim riječima, govori se o glasu iz Svetoga Pisma, Riječi Gospodnjoj, koja i danas vibrira te se ta Riječ očituje u današnjem vremenu, jer nije ograničena vremenom i prostorom, tako da nam te riječi mogu biti jasne u Duhu, te mogu biti oblikovane prema shvaćanjima današnjeg poimanja svijesti, sukladno vremenu u kojemu živimo. Ove se riječi mogu lako shvatiti u duhu, slušajući glas svoje savjesti i osjećajima ljubavi, koje su ugrađene u naša srca. Još bih spomenuo ove gore navedene riječi “Ja sam onaj koji krsti vodom, ali dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim”. Ovaj tekst se odnosi na sve one kojima će doprijeti Riječ Gospodnja, onima koji ga još nisu upoznali.

Zapamtimo! te riječi koje i danas odzvanjaju u Duhu i prožimaju naša bića u dubini postojanja, ili da se ovako izrazim! prožimaju naše duše. Trebamo gledati tako da si postavimo pitanje; Koliko ćemo zaista se odazvati na te glasove?

Ako se pitamo! zašto se u Svetom Pismu zna uočiti strah od djela koja su učinjena ljudima onoga vremena ili se može vidjeti strah naroda od djela koje je Isus činio.

“Svi se pobojaše!”

Ljudi se pobojaše zato što se očitovala Božja prisutnost i javio se u ljudima Strah Gospodnji, što je dobro, jer jedna od Darova Duha Svetoga i je Strah Gospodnji, koji treba protumačiti kao djelo ljubavi koje i mi širimo na svijet, te prisnost s Ocem nebeskim koji nas svojim Darovima održava i vodi ka sebe kroz ovaj zavodljivi svijet, s ljubavlju, radošću i odvažnošću, kako bi se potpuno prepustili njegovoj providnosti i živjeli po vjeri.

“Svojim će te krilima zaštiti i pod njegova češ se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.”(Ps 91, 4. 5. 6).

“A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj” Heb 10 38.

Odgovori