Riječ dana – Četvrtak 22. 06.2017. Svagdan ili Sv. Paulin Nolanski; ili Sv. Ivan Fisher i Toma More

hr | En

Lijep pozdrav svim čitateljima i ostalima! Jesmo li se kada osjećali uspavani ili bezvoljni u molitvi? Pogotovo u danima djetinjstva. Danas ću se osvrnuti na molitvu, i njen značaj. Molitva Očenaša je prava, istinska i istinita molitva koju nas je učio sam Gospodin. On nam je dao naputke kako moliti. Moć molitve leži u njenoj predanosti i iskrenosti srca. Molitva svoju pravu snagu vidi u potaknutosti iskre koja dolazi iz srca, i može biti sastavljena našim riječima. Važnost skrovitosti u molitvi, vezana je za skrovitost u srcu. Ne moramo nužno moliti u zatvorenom mjestu da nas nitko ne vidi, ali važno je imati unutarnji odnos s Ocem, jer je Otac naš nebeski u skrovitosti, a molitva je razgovor s Bogom Ocem. Iz ovoga možemo zaključiti važnost molitve u našim svakodnevnim životima. Međutim, kako je primijeniti? To pitanje je veoma važno, zato što nas svakodnevica stalno zaokuplja s brigama i problemima te mislima koje odvraćaju od molitve, a te misli najčešće znaju u nama izazivati osjećaje: bezvoljnosti, umora, pospanosti, pri čemu odustajemo od molitve. Upravo se u ovim zadnjim riječima prethodne rečenice nalazi ključ i izvor našega utonuća u uspavanu svakodnevicu života. Probudimo se! Molitva je žar! Jer je razgovor s Bogom Ocem. Ako je takav žar, zašto onda ne prakticiramo molitvu, nego nam je dosadna? Zato što smo pod utjecajima svijeta koji nam nameće tamu, tama ne može opstati na svijetlu, ili ćemo osjećati strah da ne izgubimo sebe, jer se trenutno vidimo kao biće čije su karakteristike tama. Zato treba mnogo odvažnosti da bi se krenulo molitvom ka svjetlosti. Izgubivši staroga sebe zadobivamo ono što zapravo jesmo. Postavit ću nam pitanje koje se tiče ove zadnje rečenice. Jesmo li se kada pitali, ili ćemo se pitati: u ćemo smo dobri, što nam leži, je l’ smo se našli u nečemu? Ako malo prođemo svojim mislima, mi zapravo već sada težimo ka tome da se pronađemo, svi ljudi teže tome , samo na različite načine, pri čemu se zna dogoditi da počnu živjeti tuđe živote, na način idolopoklonstva, jer je lakše i trenutno ugodnije živjeti ono što vidimo od nekoga, nego ono što jesmo, bilo u duhu, bilo u materiji. Jer da bi živjeli ono što jesmo, mora nam doći iz nutrine i biti dozvano iz našega srca u pamet, katkad potpuno spontano, ili nas Duh Gospodnji vodi i prilagođava životne okolnosti našega života, zadržavajući našu dobru volju. Mnogi ljudi su izgubljeni u životu, ne znaju gdje su, i što su, niti gdje im je mjesto u ovome svijetu, pri tom se vrlo lako mogu okrenuti ispraznostima ovoga svijeta i porocima. Zato je važno odvažiti se na molitvu, i to, žarka, predana, pokorna i iskrena srca, sa svim svojim emocijama. Kada to postignemo, katkad u situacijama gdje izlazimo iz naše kolotečine života, onda sve više shvaćamo važnost i moć molitve, jer sve ju više želimo, ona nas okrjepljuje, i osvjetljava, i tako primjećujemo kako se svijet oko nas mijenja na bolje, prilagođava se i mi smo sve bliskiji s onima s kojim baš i nismo bili. Važno je biti redovit u molitvi, dok se ona ne rasplamsa u cjelovitosti našega bića.

Jedna misao o “Riječ dana – Četvrtak 22. 06.2017. Svagdan ili Sv. Paulin Nolanski; ili Sv. Ivan Fisher i Toma More

  1. Povratni ping: Google

Odgovori